Zvučne niti – BupBap

Zvučne niti

Zvučne niti
  1. Braća – Arvo Pert (1935–)

    Fratres – Arvo Pert (1935–)

  2. Za Alinu – Arvo Pert (1935–)

    Für Alina – Arvo Pärt (1935–)

  3. Niti – Irina Dečermić

    The Threads – Irina Dečermić

    • Niti, za glas, pevajuće kristalne činije, gong i daf
    • Niti, za klavir, violinu i handpan
  4. Minimalistički preludijum br. 28 u f-molu – Jaroan van Ven (1969–)

    Minimal Prelude No. 28 in F minor – Jeroen van Veen (1969–)

O delu

Braća

Arvo Pert (1935–)

Delo Braća, nastalo je godinu dana nakon komada Za Alinu, 1977. godine. Kao i prethodna kompozicija, pripada tintinnabulli stvaralačkoj kompozitorovoj fazi. Delo se zasniva na nizu varijacija koje se neprestano vraćaju istom muzičkom jezgru. Iako se ritam, registri i intenzitet menjaju, osnovna struktura ostaje postojana, stvarajući utisak kružnog kretanja i vremena koje kao da je zaustavljeno. Trenuci snažne unutrašnje napetosti smenjuju se sa tišinom i smirenjem, a upravo tišina postaje sastavni deo muzike. Muzika koja istovremeno nosi nešto drevno i savremeno, lično i univerzalno — poput meditacije u kojoj se kroz ponavljanje isti zvučni prostor svaki put otkriva na drugačiji način.

Kompozitorova ideja bila je da ovo delo može da se prilagodi za različite instrumentalne sastave, tako da muzička struktura ostane ista, dok se zvučna boja menja u zavisnosti od ansambla. Braća postoji u verzijama za violinu i klavir, violončelo i klavir, gudački kvartet, gudački orkestar sa perkusijama, pa čak i za solo gitaru sa orkestrom.

O delu

Za Alinu

Arvo Pert (1935–)

Kratka klavirska kompozicija Za Alinu (1976) predstavlja početak kompozitorovog jedinstvenog tintinnabuli stila.

Tintinnabuli stil Arva Pärta zasniva se na dijalogu između melodijskog glasa i glasova akorda, stvarajući zvučni prostor jednostavnosti, tišine i duhovne introspekcije. Komad Za Alinu u h-molu, ispisan je u 15 taktova bez oznake takta. Melodijska linija se postepeno širi – u svakom taktu dodaje se po jedna nota, do maksimuma od osam nota, a zatim se melodijska linija smanjuje. Tintinnabuli glas prati najbliži akord, stvarajući zvučnu celinu sa melodijom.

Kompozicija je posvećena Alini, osamnaestogodišnjoj ćerki porodičnih prijatelja, koja je nakon razvoda roditelja otišla u Englesku sa ocem. Delo je zamišljeno kao uteha majci koja je ostala u Estoniji. Smatra se jednim od značajnijih komada pijanističke literature u okvirima minimalizma 20. veka.

Reč kompozitorke

Niti

Irina Dečermić

“Kompozicija Niti, za glas, pevajuće kristalne činije, gong i daf istražuje odnos između rezonance, alikvotnih tonova, ritma i tišine. Zvučni tok gradi se kroz slojeve vibracije, daha i produžene rezonance, pri čemu se glas i instrumenti naizmenično stapaju i razdvajaju u promenljivoj akustičkoj teksturi.

Kristalne činije i gong oblikuju široko harmonsko polje, alikvotno pevanje otkriva skrivene slojeve unutar ljudskog glasa, dok "daf " udaraljka unosi ritmički puls. Zvuk se ovde pojavljuje i kao muzički materijal i kao prostorni fenomen — nešto što traje, odjekuje i postepeno se rastvara u tišini.

Niti, za klavir, violinu i handpan je kompozicija koja se zasniva na suptilnom preplitanju različitih zvučnih boja.

Instrumenti se povezuju poput niti koje se dodiruju, razdvajaju i ponovo susreću, stvarajući prostor između tišine, pokreta i unutrašnjeg doživljaja.”

Irina Dečermić

O delu

Minimalistički preludijum br. 28 u f-molu

Jeroen van Veen (1969–)

Holandski pijanista i kompozitor Jeroen van Veen poznat je po muzici koja se oslanja na jezik minimalizma, koristeći ponavljanje, prozračne zvučne teksture i suptilne harmonske promene kako bi se stvorila atmosfera kontemplacije.

Minimalistički preludijum br. 28 u f-molu (2014) deo je kompozitorovog ciklusa Minimal Preludes, Book III. Delo je primer holandskog minimalizma, zasnovano na ponavljanju i postepenim promenama koje stvaraju meditativnu atmosferu. Obrasci koji se ponavljaju i harmonije koje se postepeno menjaju omogućavaju muzici da se razvija polako, uvodeći slušaoca u tih i meditativan zvučni svet. Tamnija boja f-mola daje preludijumu prizvuk melanholije i emocionalnu dubinu, dok njegova uzdržanost svakoj harmonskoj promeni daje posebnu težinu. Umesto velikih dramatskih kontrasta, izražajnost ovog dela počiva na ponavljanju.

“Naslov koncerta Zvučne niti upućuje na nevidljive veze koje nisu jasno ocrtane; ponekad se tek naslućuju u odjeku jednog tona, u produženoj rezonanci, ali koje istovremeno povezuju melodiju, harmoniju, ritam i boju zvuka.”

Irina Dečermić

Irina Dečermić, pijanistkinja, kompozitorka i multimedijalna umetnica, školovala se u Londonu na Guildhall School of Music and Drama, Royal Academy of Music i Sound Healing Academy. Nastupala je u prestižnim salama širom Evrope i Latinske Amerike, snimala za BBC i RFI. Autorka je multimedijalnih projekata koji spajaju muziku i glumu, kao i muzike za film i pozorište. Osnivačica je Soundhealing studija u Beogradu u kojem neguje lečenjem zvuka.

Sara Fotros je nagrađivana perkusionistkinja. Nastupala je sa različitim ansamblima u Iranu, Velikoj Britaniji i širom sveta. Učestvovala je na brojnim audio i vizuelnim projektima savremenih i tradicionalnih bendova, među kojima je i grupa Ajam, koju je BBC posebno istakao. Godine 2008. osvojila je prvo mesto na takmičenju za svirače dafa u Kurdistanu, na Sanandaj Daf Festivalu. Živi i radi u Londonu.

Janis Psalidakos (Iannis Psallidakos) je grčki umetnik koji je studirao arhitekturu na Nacionalnom tehničkom univerzitetu u Atini. Radio je kao arhitekta, keramičar, grafički dizajner i fotograf, sve dok se nije posvetio „vajarskoj umetnosti zvuka“, odnosno ljudskom glasu – živom, telesnom i duhovnom, snažnom i krhkom istovremeno. Njegov rad u oblasti overtone pevanja obuhvata istraživanje, pedagogiju i izvođačku praksu. Nastupao je na različitim scenama, od „The Grove of Synergy“ do Malog teatra antičkog Epidaurusa, istražujući pitanja o prirodi glasa, disanja i tišine. Kao francuski državno priznati profesor pevanja, vodi radionice i umetničke retreat-e širom Evrope. Njegova nedavna master teza na NTUA, posvećena prostoru, vodi i rezonanci, vraća ga arhitekturi – ne kao gradnji prostora, već kao slušanju prostora.

Milan Jacobs britansko-srpski violinista, završio je master studije na Royal Birmingham Conservatoire u Birmingemu, gde je proglašen najboljim studentom generacije. Nastupao je širom Evrope, sarađivao sa renomiranim kvartetima i festivalima, a u Srbiji je ko-direktor festivala „Leto u Progaru“. Njegov repertoar obuhvata klasična dela od baroknih kompozitora do savremenih autora, sa posebnim interesovanjem za eksperimentalne muzičke forme i interdisciplinarne projekte. Svira violinu Pietra Giovanni Mantegaze iz 1786. godine.