Sinergija – BupBap

Sinergija

Sinergija
  1. Arkadiana, Op. 12– Tomas Ades (1971–)

    Arcadiana , Op. 12– Thomas Adès (1971–)

    • VI O Albion
  2. Introdukcija i Alegro, Op. 47 – Edvard Elgar (1857–1934)

    Introduction & Allegro, Op. 47 – Edward Elgar (1857–1934)

  3. Duet za violončelo i kontrabas u De duru – Đoakino Rosini (1792–1868)

    Duetto per Violoncello e Contrabasso in Re maggiore – Gioachino Rossini (1792–1868)

    • Allegro
    • Andante molto
    • Allegro
  4. Suvenir iz Firence, Op. 70 – Petar Ilič Čajkovski (1840–1893)

    Souvenir de Florence - Pyotr Ilyich Tchaikovsky (1840–1893)

    • Allegro con spirito
    • Adagio cantabile e con moto
    • Allegretto moderato
    • Allegro con brio e vivace
Solisti
Dirigent
Vuk Wolkov-Popović
Koncertmajstor
Tijana Milošević
Gudački orkestar
Arco vivo učenici muzičke škole za talanete u Ćupriji i studenti Fakulteta muzičke umetnosti u Beogradu

O delu

Arkadiana, Op. 12

Tomas Ades (1971–)

Delo Arkadiana nastalo je kao porudžbina gudačkog kvarteta Endelion (Endellion String Quartet) i premijerno je izvedeno 1994. godine na Kembridž Elgar festivalu. Komponovano za gudački kvartet, delo se sastoji od sedam stavova koji prizivaju slike „Arkadije“ – mitskog, idiličnog prostora prirodne lepote i fantazije. Svaki stav evocira različite pejzaže, od pastoralnih scena do aluzija na mit i istoriju. Ades koristi bogatu paletu zvučnih boja, punu kontrasta, stvarajući muziku koja je istovremeno savremena i duboko ukorenjena u tradiciji.

Šesti stav naslovljen je Albion, što predstavlja najstarije poznato ime za ostrvo Britaniju, koje se javlja kod grčkih i rimskih pisaca (npr. kod Ptolemeja i Plinija Starijeg). Kasnije je taj naziv preuzet i u srednjovekovnoj poeziji, gde je dobio romantičnu, mitsku konotaciju. Stav Albion je meditativnog i himničnog karaktera.

Muzički jezik ovog stava zasniva se na sporim, širokim akordima i himničnom tonu, evocirajući osećaj zamrznutog vremena. Harmonije su tonalno obojene, više stvaraju atmosferu nego što vode ka kadencama. Muzički tok je bez istaknute melodijske linije, što stvara utisak meditacije. U izrazu se može prepoznati aluzija na barokni koralni stil i englesku tradiciju himni, ali u savremenom idiomu.

O delu

Introdukcija i Alegro, Op. 47

Edvard Elgar (1857–1934)

Introdukcija i Alegro nastala je 1905. godine za gudački kvartet uz gudački orkestar, za izvođenje tada novoosnovanog Londonskog simfonijskog orkestra. Kompozicija spaja romantičnu ekspresivnost i baroknu formu. Uvod donosi svečanu fanfaru i nostalgičnu temu inspirisanu velškim folklorom, dok Alegro pokazuje virtuoznost kroz fugirani kontrapunkt i energičnu završnicu. Kao jedno od Elgarovih ključnih dela za gudače, ono je istovremeno omaž tradiciji i demonstracija tadašnjeg savremenog engleskog muzičkog identiteta.

O delu

Duet za violončelo i kontrabas u De duru

Đoakino Rosini (1792–1868)

Rossinijev Duet za violončelo i kontrabas u D-duru (1824) jedno je od retkih dela u literaturi za kamernu muziku, koja su napisana za ovaj neobičan sastav instrumenata. Duet je nastao kao porudžbina njegovog savremenika – vrsnog kontrabasiste Domenika Dragonetija (Domenico Dragonetti) i amatera violončeliste ser Dejvida Salomonsa (Sir David Salomons). Struktura obuhvata tri stava: živahni Allegro, lirski Andante molto u obliku arije, i energični završni Allegro (zingarese) sa plesnim karakterom. Kao istaknuti operski kompozitor, utkao je operski duh i melodijsku raskoš u intimni dijalog dva gudačka instrumenta u dubokim registrima, ističići da i violončelo i kontrabas mogu biti virtuozni instrumenti.

O delu

Suvenir iz Firence, Op. 70

Petar Ilič Čajkovski (1840–1893)

Kompozicija Suvenir iz Firence nastala je 1890. godine tokom boravka Čajkovskog u Firenci. Delo je napisano za gudački sekstet (dve violine, dve viole i dva violončela) i jedino je takve vrste u njegovom opusu. Naslov je inspirisan temom koju je kompozitor skicirao upravo u Firenci, dok je radio na operi Pikova dama. Sastoji se od četiri stava: energičnog Allegro con spirito, lirskog Adagio cantabile e con moto, živahnog Allegretto moderato i završnog Allegro con brio e vivace. Prva dva stava odišu melodijskom punoćom i romantičnim karakterom, dok poslednja dva donose snažan ruski folklorni prizvuk. Premijera je održana u Sankt Peterburgu 1890. godine, a delo je ubrzo postalo jedno od najizvođenijih komada kamerne muzike ruskog romantizma.

Dragan Đorđević Suzuki, jedan je od najistaknutijih violončelista svoje generacije. Muzičko obrazovanje započeo je u Školi za muzičke talente u Ćupriji. Studirao je kod profesora Relje Ćetkovića, a diplomirao na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu u klasi Sandre Belić. Usavršavao se na Guildhall School of Music and Drama u Londonu kod Stefana Popova, gde je nastupao sa Londonskim simfonijskim orkestrom i bio gostujući solo-violončelista Royal Northern Symphony.

Dalje školovanje nastavio je u Nemačkoj, u klasi Jang-Čang Čuma (Jang-Chang Choom), gde je stekao počasnu diplomu. Aktivan je kao profesor na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu i izvođač. Sarađivao je sa brojnim znamenitim umetnicima u zemlji i inostranstvu.

Strahinja Mitrović je srpski kontrabasista i jedan od osnivača Beogradske umetničke platforme. Godine 2024. osvojio je prestižnu Gold Medal nagradu škole Guildhall School of Music and Drama, postavši prvi kontrabasista u istoriji kome je ovo priznanje dodeljeno od njenog osnivanja 1915. godine. Dobitnik je nagrada Prince’s Prize, Concordia Foundation Barthel Prize, Wigmore Prize i Silver Medal organizacije The Musicians’ Company. Prepoznat je kao jedan od najistaknutijih mladih umetnika svoje generacije i uvršten među Classic FM „30 Under 30“ Rising Stars. Nastupao je u vodećim evropskim koncertnim dvoranama i sarađivao sa renomiranim dirigentima, solistima i kamernim muzičarima. Pored izvođačke karijere, aktivan je u interdisciplinarnim umetničkim projektima. Osnovne i postdiplomske studije završio je na Guildhall School of Music and Drama u Londonu, gde je studirao pod mentorstvom Rinata Ibragimova, Luisa Cabrere i čelistkinje Louise Hopkins, u čijoj je klasi završio postdiplomske studije.

Vuk Wolkov-Popović je srpsko-danski dirigent, koji je od 2022. godine angažovan za različite programe Beogradske filharmonije, među kojima se ističu brojni koncerti koji je predvodio namenjeni bebama i deci. Pored toga, kao asistent nekadašnjeg šefa dirigenta Beogradske filharmonije, Gabrijela Felca (Gabriel Feltz), učestovao je u koncertnom izvođenje Vagnerove opere Tristan i Izolda; a asistirao je i uz dirigenta Kerema Hasana za potrebe izvođenja Alpske simfonije Riharda Štrausa. Sa istim orkestrom, 2026. godine, priprema je muzičare za turneju po Indiji, kada je orkestar Beogradske filharmonije nastupao pod rukovodstvom Zubina Mehte. Godine 2022. osnovao je Beogradski orkestar mladih (BEOM), koji je nastupao u brojnim koncertnim salama u zemlji, izvodeći najraznovrsniji repertoar od baroka do savremenih autora. Sa istim ansamblom, na poziv Ruske koncertne agencije (pod umetničkim vođstvom Jurija Bašmeta), nastupao je na drugom Svetskom festivalu omladinskih simfonijskih orkestar u okviru tribine-festivala Teritorija budućnosti. Moskva 2030, na otvorenoj sceni koncertne dvorane Zaryadye.

U okviru festivala KoMA(Koncert Mladih Autora) 2023. godine dirigovao je Ansmblom Metamorfozis, kada je premijerno izvedeno delo Melofobija kompozitorke Anje Ranđelović. Od 2021. do 2023. godine, učestvovao je na međunarodnom projektu „Opera: Past, Present, Perfect“, pod rukovodstvom Muzičko opersko teatarska organizacija (MOTO). U okviru projekta oprobao se u ulozi asistenta dirigenta tokom priprema opera poput: prve srpske opere Na uranku Stanisalva Biničkog, a takođe je dirigovao prvu srpsku operu za decu Dečja soba, Milenka Živkovića. U maju 2025. godine, nastupao je sa Simfonijskim orkestrom RTS-a, u velikoj sali Kolarčeve Zadužbine. Sarađivao je više puta sa Tango džez kvartetom iz Argentine.

Neizostavni deo njegovog muzičkog obrazovanja su majstorski kursevi koje je pohađao kod eminentnih umetnika, među kojima su: Srboljub Dinić, Volfgang Šajt (Wolfgang Scheidt), Leonid Grin i dr. U periodu 2009–2016. godine bio je član hora „Beogradski glas“, pod vođstvom kantautorke i filmske kompozitorke Aleksandre Kovač. Osnovne akademske studije dirigovanja je završio 2024. godine, a master akademske studije 2025. godine, u klasi prof. Biljane Radovanović Brkanović, na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu.